DRUŠTVENE MREŽE:

Kako se nositi s dijagnozom karcinoma

Kako se nositi s dijagnozom karcinoma

Nakon dijagnosticiranja karcinoma, očekivano je osjetiti emocije poput šoka, straha, panike, jake tuge ili osjećaja bespomoćnosti.

 Ponekad je čak moguće osjetiti i kao da se sve oko bolesti i dijagnoze događa nekome drugome te da naše neugodne emocije u potpunosti izostanu. Oboljeli tada često kažu kako “ne osjećaju ništa posebno” ili da osjećaju “ravnodušnost” ili “tupost”. Važno je znati kako je pojava svih ovdje navedenih emocija i stanja, sasvim normalna te kako je odmah po saznavanju dijagnoze karcinoma, moguće da svaka osoba reagira na sebi svojstven način i to moramo dopustiti. Emocije i njihovo izražavanje imaju svoj smisao i ulogu u prihvaćanju bolesti.

Nakon dijagnosticiranja karcinoma, očekivano je osjetiti emocije poput šoka, straha, panike, jake tuge ili osjećaja bespomoćnosti. Ponekad je čak moguće osjetiti i kao da se sve oko bolesti i dijagnoze događa nekome drugome te da naše neugodne emocije u potpunosti izostanu. Oboljeli tada često kažu kako “ne osjećaju ništa posebno” ili da osjećaju “ravnodušnost” ili “tupost”. Važno je znati kako je pojava svih ovdje navedenih emocija i stanja, sasvim normalna te kako je odmah po saznavanju dijagnoze karcinoma, moguće da svaka osoba reagira na sebi svojstven način i to moramo dopustiti. Emocije i njihovo izražavanje imaju svoj smisao i ulogu u prihvaćanju bolesti.

Tuga, strah i druge neugodne emocije ne znače da ste izgubili optimizam!

Prije svega, važno je reći da sve emocije koje se pojave prije i odmah po dijagnozi, treba doživjeti, iskazati i dati im prostora. Iskazivanje emocija nije opasno i emocije same po sebi nisu opasne. Ne morate se truditi biti „pozitivni“ ili dobro raspoloženi zbog svojih bližnjih i zbog okoline, ako Vam nije do toga. Normalno je da Vam nije do toga. Neugodne emocije prođu puno prije ako ih pustite da neko vrijeme postoje nego ako ih pokušavate potisnuti i  raditi na tome da budete vedri i optimistični. Optimizam ne isključuje to da povremeno pokažete i koliko Vam je teško i  da se nakon toga ponovo nastavite hrabro boriti. Niže navodimo neke od najčešćih emocionalnih reakcija.

Strah i napetost

Strah je emocija koja se javlja u situacijama u kojima mislimo da nam predstoji neka opasnost. Stoga se strah najčešće javlja već i prije same potvrde o postojanju neke bolesti, u periodu dok još traju pretrage, i dok ništa nije potvrđeno niti isključeno. Kao emocija, strah je namijenjen tome da nas brzo opremi snagom i energijom da bismo se s tom opasnošću koju očekujemo, mogli efikasno suočiti i angažirati se oko liječenja. No, ta priprema i energizacija tijela uključuje i brojne tjelesne senzacije i promjene koje možete osjećati kao nelagodu – mišićna napetost, “grč” u želucu, “lupanje” srca, otežano disanje, probavne smetnje, bolovi, nemir, nesanica… Sve to, može dodatno  pojačati osjećaj da ste fizički loše. Važno je znati kako je takav odgovor tijela zapravo točan odgovor na percipiranu opasnost i tada tu energiju trena ili “izbaciti” fizičkom aktivnosti ako smo u stanju i ako nam to paše, ili se pokušati umiriti načinima koji nam odgovaraju. To je naravno teško, ali treba pokušati. Pritom se savjetuje koristiti odvraćanje misli bilo kojom drugom aktivnošću, druženjem, uključivanjem u neku aktivnost koja nam može okupirati pažnju, ali i koristiti tehnike za umirenje abdominalnim disanjem, relaksacijom, toplom kupkom, umirujućom glazbom i sl.

Ukoliko Vam je sve prethodno spomenuto neučinkovito, savjetujte se s liječnikom oko ispravnog korištenja tableta za umirenje.

Kako se nositi s tugom

Tuga je  emocija koju vežemo uz gubitke, razočaranja, neostvarene planove…… Nakon što vam je dijagnosticiran karcinom, normalno je osjećati tugu.. To može biti zbog toga što ste izgubili dobro zdravlje ili sposobnost da radite neke stvari u kojima ste ranije uživali. Gubitak zdravlja jedan je od najvećih gubitaka i zbog toga žalujemo sličnim fazama kao kad izgubimo nekog bliskog.  Tuga je sastavni dio faza kroz koje prolazimo . Iako ćete prirodno htjeti izbjeći sve neugodne emocije, pokušajte, kad god osjećate da možete, izraziti emocije koje su vam teške – isplačite se kad ste sami ako vam je neugodno pred drugima, pišite o tome što osjećate, probajte izbaciti ljutnju na neki prihvatljiv način, govorite na glas koliko vam je teško i kako vam se može pomoći.

Svatko ima pravo na loše dane i sve dok oni traju neki razumni period vremena (vidi poglavlje ispod), ne smatramo ih štetnima.  Također, ako osjećate da Vaša obitelj ne razumije zašto osjećate sve što osjećate, pokušajte ih educirati kako Vam ne pomažu time što Vam ne dopuštaju da otugujete svoje. Podrška nekada znači da nas netko pusti da budemo tužni jer je vijest koju smo primili teška. Podrška nije nužno razveseljavanje pod svaku cijenu.

Zašto osjećamo ljutnju i kako se umiriti?

Ljutnja je emocija koja se prirodno javlja kad smo suočeni s nekom nepravdom ili s nekom pojavom koja „krši“ naša pravila.  Upravo zbog toga ljutnja je učestala emocija u prvim fazama suočavanja s malignom bolešću. Ona se često može javiti i prije tuge, ali i s njom.

Gubitak zdravlja najčešće doživljavamo kao nepravdu; javi se niotkud, neočekivano, često naruši  većinu planova i normalnog života koji osoba vodi, a katkada nam i demonstrira kako smo ranjivi unatoč tome koliko dobrog ili lošeg učinimo u životu. I to nas ljuti.

Osim toga, ljutnja inače ima za cilj “obraniti” nas od vanjskih “napada” pa postoje neke teorije koje kažu kako se i ovdje ljutimo, gotovo reaktivno, kako bismo se bolje “obranili” od vanjskog napada (bolesti).

Kako bi se njome najbolje suočili važno je ZNATI da je to očekivana reakcija na gubitak dobrog zdravlja, da se ona prirodno javlja s idejom da nas pokrene u smjeru traženja načina liječenja, ali i s idejom da se uspostavi pravda (zdravlje). Potom je smatrati normalnim, sastavnim dijelom procesa prihvaćanja i pokušati je iskazati na prihvatljive, nenasilne načine kad god možete. Vikanje kad ste sami ili daleko od ljudi, neka jača fizička aktivnost (ako možete) ili iskreni razgovor s nekim kome sve ovo možete priznati, uvelike pomaže. S vremenom, ako se iskazujete,   ljutnja će se smiriti.

Depresija

Ako se uz prateću emocije tuge i potištenost javlja i gubitak interesa kao i nemogućnosti da osjetite zadovoljstvo i užitak, i to većinu dana, svaki dan, kroz 14 dana u nizu, moramo pomisliti da se možda razvija i depresija. Depresija može biti ili osjećaj intenzivne tuge koja traje dugo, ili osjećaj apatije, nedostatka volje i želje za borbom protiv bolesti. Može uključivati i neke promjene na tjelesnom planu poput nemogućnosti spavanja, promjena u apetitu, bolovima i sl. Moguća je i pojava osjećaja krivnje, promašenosti ili misli o smrti, pa čak i suicidalnih misli. Upravo zbog svoje jakosti i ponašanja koja uključuje, a koja uvelike doprinose osobnoj patnji te mogu ometati tijek liječenja, važno ju je na vrijeme prepoznati i obratiti se po pomoć. 

Kod nekih ljudi  početna ili povremena tuga nikad ne prijeđe u depresiju, a kod nekih osoba se to dogodi brzo nakon dijagnoze ili s vremenskim odmakom. Važno je znati prepoznati kad se radi o lošim danima, a kad taj osjećaj traje bez prestanka, tjednima. Ukoliko primijetite da Vam opisani osjećaji traju dulje od par tjedana bez prestanka, potražite pomoć psihijatra koji će, ako procijeni nužnim, taj osjećaj olakšati primjenom terapije protiv depresije. Pomoć u tom smislu je dobrodošla jer može olakšati Vaš prolazak kroz liječenje karcinoma, dati vam potrebnu snagu i volju, umanjiti psihičke posljedice liječenja zloćudne bolesti i općenito pomoći da se bolje prilagodite novim životnim okolnostima. Lijekovi koje psihijatar najčešće propisuje protiv depresije zovu se antidepresivi, a liječnik Vam može dodatno pojasniti sve prednosti takvog lijeka tijekom Vašeg liječenja karcinoma.

Imajte na umu, pojava maligne bolesti nepovoljno utječe na mentalno zdravlje svake osobe, stoga je važno pobijediti osjećaj nelagode ako pored svoje bolesti sada osjećate potrebu i za savjetom stručnjaka za mentalno zdravlje (psihologa, psihijatra) zbog psihičke uznemirenosti. Ako si pomognete, Vaše cjelokupno liječenje bolesti ima bolje izglede.

Stav i upravljanje neugodnim emocijama

Kao što smo već rekli, rečenicu kako morate zauzeti pozitivan stav u bolesti, čuti ćete puno puta. Okolina Vas na taj način želi potaknuti na optimizam, a medicinsko osoblje na vjeru u liječenje, što je naravno, jako važno. No, bolesnici često pitaju – kako biti pozitivan kad sam bolestan i kako kontrolirati sve te silne emocije?

 Imati pozitivan stav, ne znači da katkada ne smijete imati i neku tešku ili neugodnu emociju. Pozitivan stav se odnosi na Vaše općenito vjerovanje da se činite najviše što možete i da ste time zadovoljni, stav da se liječite na pravom mjestu, da ste u pravim rukama, da vjerujete liječnicima i medicinskim sestrama kako čine sve u svojoj moći kako bi vam pomogli da postignete što bolje rezultate liječenja. Pozitivan stav se odnosi u i na povjerenje u Vaše tijelo, da će dobro reagirati na lijek i da ćete, iako će katkada biti teško, postići optimalne rezultate liječenja. Ovakav stav važan je jer misli koje mislimo direktno utječu na emocije koje osjećamo.  Emocije koje osjećamo direktno utječu na neke fiziološke reakcije u tijelu a time i na naše ponašanje. Zato je važno pokušati sudjelovati u ovom procesu što je više moguće. Upravljanje emocijama podrazumijeva da znamo zašto i kako one nastaju, čemu služe i koje naše ponašanje će biti najbolje za nas, jednom kad emocija već dođe.  U ovim nastojanjima može Vam pomoći bliska osoba koja može uočiti i potom Vam pomoći da svoje misli, ako su pretjerano pesimistične, preoblikujete u optimističnije ili pak stručnjak, poput psihologa ili psihijatra, koji s Vama mogu na tome raditi vrlo konkretno dok ne usvojite načine njihove kontrole kao svoje vlastite mehanizme suočavanja.  Ne trebate očekivati od sebe da ćete u tome uspjeti čim to počnete prakticirati niti da ćete uspjeti kad god se ove misli jave. Ali znati da se misli javljaju spontano, da često ne znače ništa jer nisu naznaka budućnosti već našeg straha, da se ne moraju ostvariti i da možemo odabrati ne misliti ih, već se fokusirati na neke druge, vedrije misli, već  je dovoljno da znate da ste na dobrom putu. Dajte si vremena. Sve ovo je proces i zahtijeva blagost prema samome sebi.

Pokrovitelji