Iako je uvriježeno mišljenje da je genetska predispozicija direktan uzrok nastanka karcinoma kod mnogih ljudi i cijelih obitelji, to nije apsolutno točno. Istraživanja su, naime, pokazala da je postotak oboljevanja od karcinoma koji nastaju nasljeđivanjem neispravnih gena daleko manji od onih koji nastaju zbog promjena gena uzrokovanih starenjem ili utjecajem drugih štetnih čimbenika. Većina karcinoma razvija se upravo zbog kombinacije djelovanja više čimbenika iz našeg okruženja.
3 glavne prepreke na putu zloćudne pretvorbe su genomska (nadzor i popravak DNA), energijska (ograničenost dostupnosti kisika i supstrata) te imunosna (mehanizmi staničnog i humoralnog antitumorskog djelovanja imunosnog sustava). Genomska nestabilnost dovodi do povećane učestalosti točkastih mutacija i kromosomskih aberacija te mikrosatelitske nestabilnosti (“mutatorski fenotip”), promjene genskog izražaja i stvaranja selektivne prednosti za preživljavanje stanice, a nekontroliranom diobom povećava se mogućnost dodatne genomske nestabilnosti.
Različite genske greške potencijalno povećavaju rizik od nastanka nekih vrsta karcinoma. Nasljeđe ima značajnu ulogu kod obiteljske polipoze debelog crijeva, rak debelog crijeva ima veću pojavnost u nekim obiteljima, za nastanak raka dojke i jajnika značajno je postojanje mutacije gena BRCA 1 i BRCA 2, a kod osoba sa Downovim sindrom postoji 12 – 30 x veći rizik razvoja akutne leukemije.
Međutim u nastanku zloćudne stanice bitnu ulogu imaju i egzogeni ( vanjski) čimbenici koji povećavaju rizik nastanka karcinoma kao primjerice pušenje cigareta (rak pluća, grkljana, mokraćnog mjehura), dugotrajna izloženost ultraljubičastom zračenju (rak kože), ionizirajućem zračenju ili uranu (rak pluća). Neke prehrambene navike povećavaju rizik nastanka raka probavnih organa – dimljena i ukiseljena hrana (povećava učestalost raka želuca); alkohol (dovodi do češćeg nastanka raka jednjaka), dok nasuprot tome unos hrane bogate vlaknima uz manje od 30% ukupnih kalorija koje dolaze od masti smanjuju rizik nastanka raka debeloga crijeva.
3 glavne prepreke na putu zloćudne pretvorbe su genomska (nadzor i popravak DNA), energijska (ograničenost dostupnosti kisika i supstrata) te imunosna (mehanizmi staničnog i humoralnog antitumorskog djelovanja imunosnog sustava). Genomska nestabilnost dovodi do povećane učestalosti točkastih mutacija i kromosomskih aberacija te mikrosatelitske nestabilnosti (“mutatorski fenotip”), promjene genskog izražaja i stvaranja selektivne prednosti za preživljavanje stanice, a nekontroliranom diobom povećava se mogućnost dodatne genomske nestabilnosti.
Poznati rizični čimbenici zloćudne preobrazbe stanica su i izloženost nekim kemikalijama , primjerice azbestu (rak pluća i poplućnice), ali i infekcije nekim virusima (HBV, HCV, HPV, HIV, CMV, EBV…), parazitima (Shistosoma – rak mokraćnoga mjehura). Moderni način života sve više uključuje pretilost uz manjak tjelesne aktivnosti, te starenje, što doprinosi većoj učestalosti karcinogeneze.
Dakle, kada govorimo o raku, ne možemo sa sigurnošću reći da isključivo geni uzrokuju rak ili da oni nemaju nikakve veze u njegovu nastanku, ali svakako možemo utvrditi da genetska predispozicija nije jedini čimbenik. Životnim stilom i brigom za svoje zdravlje svatko može utjecati na razvoj karcinoma i smanjiti rizik od njegovog nastajanja. Neki od tih načina predstavljaju usvajanje tzv. zdravih navika koje uključuju prestanak pušenja, održavanje zdrave tjelesne težine, uravnotežena prehrana s dovoljnom količinom povrća i voća, manje izlaganja suncu tijekom visokih temperatura i redovna fizička aktivnost.
Mnogo čimbenika utječe na pojavu zloćudnih tumora, neke ne poznajemo, neke ne možemo izbjeći, a neke ne želimo izbjeći (pušenje, pretilost!)
